Prijem
Svevišnji – slavenski bog, Kozmički Apsolut koji objedinjuje sve Bogove i čitav Svemir u jednu cjelinu. Ime Svevišnjeg je – OUM. Svi ostali Bogovi su – manifestacije (hipostasi) i subličnosti Svevišnjeg.
Što je hipostas?
Hipostas je – određena funkcija (uloga) u određenom intervalu vremena.
To je najbolje je objasniti analogijom. Čovjek i jest čovjek. Ali čovjek je uzeo plug – postao je orač, ne prestajući biti čovjek. Počeo je sijati – on je sijač, počeo je kovati – on je kovač, svira na gitari – on je gitarist, čita knjigu – čitač. Orač, sijač, čitač – to su hipostasi jednog te istog čovjeka.
Tako su i svi bogovi hipostasi Svevišnjeg. Razlika je samo u tome, što čovjek ne može istovremeno obavljati sto poslova i biti istovremeno i orač, i bravar, i pekar, dok Svevišnji može.
Što su subličnosti Svevišnjeg?
Svevišnji nije apsolutno dobro. On ujedinjuje sve: i dobro i zlo, i ljubav i mržnju, i život i smrt, i građenje i rušenje, i sve, što postoji, čitav svemir, sve bogove. On je apsolutan. On je iznad pojmova dobro i zlo. Dobro i zlo su za njega samo subličnosti, njegova sredstva upravljanja. Za Svevišnjeg zlo je neizbežan elemenat bez kojega nije moguć harmoničan razvoj. Ali on slijedi za odnosom dobra i zla i ciklično regulira to stanje.
Svi Bogovi – to su »ruke« ili »instrumenti« Svevišnjeg, pomoću kojih on upravlja tim svijetom. Ali te »poluge« nisu pasivne, one imaju vlastitu slobodu volje, one su subličnosti Svevišnjeg. Zato je nemoguće poklanjati se Svevišnjem, ne ukazujući put prema njemu, pošto to označava poklanjati se odmah svim bogovima, uključujući i Satanu (Sotoni).
Moguće je poklanjati se Svevišnjem samo konkretnim putem prema njemu, na primjer putem svijetlih Bogova: Svaroga, Peruna, Velesa.
Međutim, prema Svevišnjem je moguće ići i putem zla, putem đavla. A to znači gubiti svoju dušu, dobiti određenu karmu i odgovarajuće mogućnosti reinkarnacije.
Principijelno je važno što Svevišnji nije jedinstveni Bog, to je svevišnji Apsolut.
Jedinstveni Bog - to su lažne izmišljotine sotanista - jednobožaca, koji teže da od ljudi skriju znanja, da pokažu da je Bog jedan, nedjeljiv i da nema unutar sebe strukture. Svevišnji ima strukturu, i ljudima se daje mogućnost da iz te strukture izaberu bijele ili crne sile.
Jedinstvenim bogom sebe naziva đavo ili sotana, da bi od ljudi sakrio postojanje drugih svijetlih Bogova.
Triglav (mitologija)
U slavenskoj mitologiji Triglav je Trojedini Bog. Objedinjuje u jednu cjelinu tri hipostazije bića: Javu, Navu i Pravu. Triglav je oičenje prostora u kojem se nalazi i živi čovjek. Čovjeku se daje sloboda volje i mogućnost da sam bira svoj put – pravilan ili nepravilan.
Rod (mitologija)
Rod (analogija mu je Brahmi u hinduizmu) – u slavenskoj mitologiji prvobitno ispoljavanje Svevišnjeg Apsoluta, tvorca čitavog svijeta. Do njegove pojave čitav Svemir se nalazio u stanju »nepostojanja« (u hinduizmu to stanje se naziva Parabraman), to jest nije bilo ni bogova, ni materije, ni prostora, ni vremena, ni vidljivog ni nevidljivog svijeta.
Rod je dvospolni bog, koji ima u sebi i muški i ženski početak. Rod je otac bogova, Rod je i majka bogova. Zatim je Rod izdvojio iz sebe odvojen muški početak boga Svaroga i ženski početak boginju Ladu.
Iz svog lika Rod je izrodio boga sunca Ra. Rod je izrodio također i svetu Kravu Zemun i Kozu Sedun, i iz njihovih sisa se razlilo mlijeko i tako je nastala naša galaksija.
U astronomiji naša galaksija se naziva Mliječni put. Eto zašto se riječ »mliječni« u astronomiji ne objašnjava.
Rod je izrodio i Svjetsku Patku, koja je izrodila mnogo bogova – demona. Osnovna funkcija Roda je – rađanje. On sudjeluje u svim rađanjima, uključujući rađanje svakog čovjeka.
Odavdje potječu riječi: »roditelji«; »rodbina«; »Rodina« (domovina); »narod«; »priroda« (pri Rodu), »plodorod« (plodovi roda); »urod« (ljetina); »rodnik« (izvor); »poroda« (rasa); »vodorod« (vodik); »ugljerod« (ugljik); »kislorod« (kisik).
Kada se rađa čovjek, njegova namjena se upisuje u knjigu Roda. Ta knjiga se ne nalazi na jednom mjestu, ona je razdjeljena, ona je zapisana u samom čovjeku, u svakoj njegovoj stanici u vidu genetskog koda. Kada Rod za novorođenog čovjeka piše tu knjigu, polovicu genetske informacije uzima od oca djeteta, drugu polovicu od majke (genetičari to nazivaju nasljedstvom). A ponekad Rod dodaje nešto i od sebe (genetičari to zovu promjenljivošću). Kada se kod čovjeka pojavljuju pozitivne osobine, kojih nije bilo ni kod oca, ni kod majke, onda kažu: »To je od Boga« (a može biti i od đavla).
Ideja indijskog boga Brahme potječe iz ideje ruskog boga Roda.
Java (mitologija)
U slavenskoj mitologiji Java je realna hipostazija bića. Njeno oličenje je objektivan, ispoljen, vidljiv, realan, materijalni svijet, to jest ono što je izvan ljudske ličnosti. Odavdje potječu riječi: »javno«, »na javi«, »javiti se«, »javljanje«.
Morana (mitologija)
MORANA, MORENA, MARŽANA, MARANA, MORA, MARA, MARENA
U slavenskoj mitologiji, ime Morane je u vezi praindijske riječi "mara" što znači silom umrijeti. Naziv "morena" označuje strahotne sniježne lavine i ledenjake. Morana je boginja smrti i zime, pojavljuje se u raznim obličjima. Najčešći je lik lijepe djevojke crne kose i izuzetno bijele puti sa vučjim očnjacima i kandžama na rukama. Mnogi tumače da je njen drugi lik onaj Babe Ruge (Baba Jaga, Baba Zima), ružne stare vještice. Stari Slaveni su vjerovali da sve zimske nepogode, studen, snijeg, led i smrt dolaze od Morane, te su je prozvali boginjom smrti ljudskog, životinjskog i biljnog svijeta. U nekim slavenskim narodima postojao je običaj spaljivanja Morane ili Babe Ruge u znak da je zimska opasnost prošla. U Dalmaciji i Sloveniji taj se običaj i danas održava u obliku povorke maškara s lutkom Morane na čelu, koju se spaljuje u prisustvu mnoštva naroda. Moranina lutka je korištena u ritualima vezanim za umiranje i uskrsnuće u prirodi ili u dozivanju kiše. Kod Istočnih Slavena, Morana je boginja plodnosti, zaštitnica žena i ženskih poslova posebno predenja. Njen drveni idol postavio je knez Vladimir na brdu u Kijevu pored idola Peruna i ostalih bogova. Na sjeveru Rusije nazivaju ju i Mokuša i u legendama ju prikazuju kao ženu velike glave i dugih noktiju. Njen kult je, sudeći prema toponimima, bio raširen i kod Zapadnih Slavena.
Nava
U slavenskoj mitologiji NAVA predstavlja nerealan, nematerijalan, zagrobni, nevidljiv, hipotetičan svijet, uključujući lažnu hipostaziju bića.
Prava
U slavenskoj mitologiji PRAVA je potencijalno pravilna hipostazija bića. Prava je sustav sveukupnih zakona i pravila, koja je ustanovio Svarog, po kojima treba živjeti pravilan dobar čovek. Živjeti po Pravu – to znači pravilno misliti, pravilno govoriti i pravilno raditi. Odavdje potječu riječi »pravda«, »ispravan«, »prav«, »pravila«, »pravilan«, »pravedan« (pravilne vede).
Po mitologiji, termin Pravoslavlje je poganski termin kojeg su kršćani "ukrali" i koriste ga kao vuk ovčju kožu.
Pravoslavlje – to nije kršćanstvo, to je poganstvo. Kršćani su nepravilni ljudi, pošto su se predali prevarantskoj judokršćanskoj religiji, predaju sile svoje duše Crnom bogu i Sotoni.
Nia-Nya
U slavenskoj mitologiji, boginja poljskog panteona koji je rekonstruiran na temelju podataka iz djela Jana Dlugosza "Povijest Poljske" gdje je spomenuta kao boginja smrti o čemu se može zaključiti na osnovi korijena riječi- u ruskom "navy" znači smrt.
Domovoj
Kućni duh u mitologiji Istočnih Slavena. Domovoj je nastao od riječi dom. Bio je malo božanstvo i duh kuće. Često je nazivan djed ili gospodar kuće, Domovik, Djeduška, Starik, Khoromozitel. U srednjovjekovnoj Poljskoj zvali su ih i ubozi (priča iz 15.st). U legendama se pojavljuje u liku malog dlakavog starca, ponekad ima rep i rogove. Mogao je uzeti lik mačke, psa, krave, a rijeđe u zmije i žabe. Brine se o blagodati kuće, posebno o stoci što ga povezuje s bogom Velesom. Često se u kući mogao čuti Domovojev glas koji je zvučao kao jecaj, inače je bio blag i umirijuć. Opasno je bilo da ga ukućani vide. Raznim znakovima nagovještava nedaće i smrt. Njegova družica Domovika boravi u podrumu. Legenda o porijeklu Domovoja: dok je stvoritelj (Svarog) stvarao nebo i zemlju, jedan dio anđela pobunio se. On je pobunjenike prognao na zemlju, tu su se udomačili i postali kućna božanstva Domovoji.
Kupalo
U slavenskoj mitologiji, povezana je sa slavljenjem ljetnih solsticija u noći između 23. i 24. lipnja. Božanstvo uroda, obilja i veselja. U narodu su izrađivali i lutku (nazivanu Kupalo) od slame ili drveta, odjevenu u žensku odjeću koja je u svečanoj povorci donošena do rijeke i bacana u vodu ili u vatru. U tom običaju važnu ulogu ima kupanje, skakanje preko krijesa, pletenje ivanjskog cvijeća i bacanje cvijeća u vodu. Vjerovalo se da je ovo jedina noć u godini u kojoj paprat cvijeta i da taj cvijet ima magičnu moć. On tada može uništiti demone, podariti uspjeh ili veliko bogatstvo
Pokola
U slavenskoj mitologiji - zloduh podzemlja. U početku stari Slaveni štovali su pored raznih starih božanstava i posebno božansko trojstvo u sastavu boga Peruna, Potrimbe i Pokola. Ovo trojstvo štovali su pod starim dubovima u koje bi urezali likove navedenih bogova trojstva, a pred njima bi bili postavljeni žrtvenici na kojima su se polagale žrtve bogovima.
Svarog
Svarog je, prema ruskim legendama, bog vatre i neba, stvoritelj svega na nebu i zemlji, prvo božanstvo Sunca kod Slavena. Korijen svar- indoeuropski Sunce+ nastavak og (čert-og=dvorana, brl-og, vrtl-og). Prema tome Svarog znači mjesto Sunca, nebo, personificirano znači i samog boga neba, boga Sunca. Prema nekim povjesničarima on ima dva sina: Dažbog ili Dabog bog sunca (prema Ipatskim kronikama, pod 1114.god.) i Svarožić. Svarog je povezivan sa nebom, kovanjem željeza i vatrom. Uspoređuju ga sa grčkim Uranom i Hefestom (božjim kovačem). Prema ruskoj legendi Svarog je iskovao sunce i postavio ga na nebo. Kod Baltičkih Slavena značajno je obožavanje Svarožića- Radgosta. Titmar navodi da u Radgostovom hramu, kod Redarijana, između mnoštva idola bogova postoji i jedan pod imenom Zuarasici- Svarožić (bog vatre i domaćeg ognjišta) kojeg narod najviše štuje. Njemu su pridonošene žrtve- muškarci i domaće životinje. U hramu su uz idole čuvane i zastave koje su se iz svetišta iznosile samo u slučaju ratnog pohoda. Tada su ih nosili pješaci.Svarožić na glavi ima klobuk protiv žege, u desnoj ruci rog obilatosti, o lijevome boku mač, kojim je sjekao zloduha, jureći na svome konju.
Perun
Perun slavenski bog groma i munje (gromovnik) sličan Thoru u skandinavskoj, Donaru u germanskoj mitologiji, Parjanyu u indijskoj mitologiji ili Taranisu u keltskoj mitologiji. Perun je vrhovno božanstvo u partenonu slavenskih bogova.
Dzidzilelya
U slavenskoj mitologiji - boginja poljskog panteona, ona koja mazi djecu - božanstvo koje bdije nad djetinjstvom.
Dabog
U slavenskoj mitologiji Dabog je Svarogov sin. Prema ruskoj legendi on je Perunov sin, on je bog- sunce, gospodar zemlje. To je bog rata, plodan bog, bog koji daje bogatstvo, bog vratar podzemnog svijeta, bog dragih metala, bog rudnika. U legendama često se pojavljuje u obliku hromog vuka (vukovi- inkarnacija duša) ili kao hromi Daba. Pojavom kršćanstva pretvoren je u Sotonu. U nekim legendama Dabog je gospodar zemlje, protivnik božji, "car na zemlji". U nekim mitovima se, kao njegova, družica spominje Dajbaba ili Baba. Drevni idol Daboga stajao je na brdu u Kijevu, zajedno s idolima Peruna, Horsa, Striboga, Semargla i Mokoši.
Jarovit
Božansto zapadnoslavenskog panteona. Jarovit je uspoređivan s Marsom, bog rata, srdžbe, jarosti. Smatran je i božanstvom plodnosti. Korijen jar u Jarovitovom imenu znači nasilan. U Jarovitovom hramu u Wolgastu čuvao se štit koji su iznosili svaki put kad su molili za pobjedu u borbi. Štit je bio neobično velik i obložen zlatnim pločicama. Prolazeći kroz Wolgast, Oton Bamberški uočio je da narod slavi boga Gerovida noseći njegov idol potpuno pokriven zastavama.
Mokoš
U slavenskoj mitologiji povezivana je sa prirodnim ženskim poslovima posebno predenjem. Žensko božanstvo, boginja plodnost, zaštitnica žena. Zvana je Mati-Syra-Zemlya što bi u prijevodu predstavljalo plodnu Majku Zemlju. Ona striže ovce i prede vunu. Luta maskirana kao žena i posjećuje kuće obavljajući kućne poslove. Noću se ostavlja pramen vune kao ponuda Mokoši. Smatra se da je ona u početku imala ulogu kućnog duha. Mokoš je tamna kao što je i cna plodna zemlja. Po nekim slavenskim legendama ona je žena boga Svaroga. Na njen nagovor, Svarog je odlučio stvoriti na zemlji biće koje će izgledom biti kao on. Udahnuo je život jednom hrastu iz kojeg je nastao prvi čovjek, Mokoš je udahnula život drugom čovjeku i nastala je prva žena. Njen kip u hramovima je u sjedećem položaju kao i Svarogov. Na njemu su rezbareni razni predmeti iz domaćinsta i likovi žena. Njoj u čast prali su se kipovi i drugi idoli u vodi.
Svetovid
SVETOVID, SUVID, SVANTEVID, SVANTOVIT, SVENTOVIT, ZVANTEVITH
U slavenskoj mitologiji Svetovid, Swiatowit, Sutvid, Vid je povezivan je sa ratovima i proricanjem. Opisivan je kao četveroglavi bog čije su dvije glave gledale naprijed, a dvije natrag. Ovako udruženih glava, on može obuhvatiti pogledom sve strane svijeta (Svevid). Njegov konj bijele boje čuvan je u njegovom hramu i o njemu su se brinuli svećenici. Vjerovalo se je da Svantovid ratuje protiv neprijatelja jašući na ovom konju. Isti konj služio je i za gatanje. O Svantevidu su ovisili uspjesi ratnih pohoda, trgovačkih putovanja, bogatstvo žetve. U isto vrijeme on je držao jedan luk ili mač, kao simbol rata, i rog za piće. Svantevidu su prinošene životinjske žrtve. Baltički Slaveni su ga prihvaćali kao prvog ili najvišeg boga. Vjeruje se da je dolaskom kršćanstva Svantevid i dalje ostao u slavenskom narodu kroz lik svetog Vida
Veles
VELES-VOLOS-VOLOH
Slavenski bog stada, zemaljsko božanstvo vezano za vode i nizine. Obožavanje Velesa najduže se zadržalo kod balkanskih i karpatskih Slavena. Češki autor Tradleček (XV st.) spominje demona Velesa "vrag- Veles- zmaj". Perun i zmajoliki Veles su sukobljeni. Uzroci sukoba su Velesova krađa životinja, ljudi i žena gromovnika. Veles se skriva i pretvara u razne životinje i ljude. Perun prilikom tog dvoboja baca munje, razbija stijene. Rezultat te bitke su kiša i plodovi prirode. Uz kult Velesa vezane su maškare i vučari (oponašanje vukova). U folkloru slavenskih naroda zabilježen je običaj vezanja klasja u kojem glavnu ulogu ima žena koja veže klasje. Za tu ženu se u nekim krajevima govorilo da veže Velesovu bradu dok se u drugim krajevima govorilo da veže Perunovu bradu. U narodu je bilo rašireno vjerovanje da je tim činom žetva zaštićena od demona. Od tuda je i nastao izraz "puna šaka brade". Obožavanje Velesa najduže se održalo kod balkanskih i karpatskih Slavena. Nakon primanja kršćanstva, Veles je povezivan s kršćanskim svecima Vlahom i Blažom koji su zaštitnici stada i grla.
Lada (mitologija)
Lada je božica proljeća, ljubavi i ljepote. Živi u drugom svijetu zvanom Irij do proljeća kada se budi noseći sa sobom proljeće. U jednom ruskom mitu udana je za Daboga.
Hors
Istočnoslavensko božanstvo za koje se pretpostavlja da je forimirano pod utjecajima sa juga. Hors, kao i Dažbog, je božanstvo sunca. Njegov drveni idol se je nalazio u Kijevu uz idole Peruna, Dažboga, Striboga, Semargla i Mokoši. Etimologija imena boga Horsa nije određena, no možemo sa sigurnošću ustvrditi da Hors nije slavenska riječ. Horsovo ime dovodi se u vezu sa egipatskom riječju horz-hor (označavala jutarnje Sunce), perzijskom Khores i jevrejskim Cheres (phelvi khorsed) koje označava Sunce. U epu "slovo u polku Igorevu" spominje se Hors. Knez Vsevolod je bježao, prije nego su pijetlovi zapjevali, od Kijeva do Tmutorakana i presijecao put velikom Horsu. Prema tome, knez je stigao u Tmutorakan prije Sunčeva izlaska.
Jarilo
U slavenskoj mitologiji - personifikacija proljeća. Bog proljetne vegetacije i plodnosti. U jednoj priči on je sin Daboga i Lade. Na Ladinu zapovijed on otvara vrata neba i silazi na Zemlju donoseći proljeće, vraća se na nebo na kraju ljeta. Jarilo je mladić izuzetne ljepote, nosi krunu napravljenu od poljskog cvijeća i svežanj klasja u rukama. Postoji sličnost između bjeloruskog narodnog običaja Jarila i hrvatskog Jurjeva. Uspomena na Jarila sačuvana je u bjeloruskim proljetnim obredima u kojima je glavni lik, djevojka odjevena u bijelo sa cvijećem u kosi, jahala na bijelom konju. U Bjelorusiji je puk Jarila predstavljao kao mladog čovjeka sa bijelim plaštem koji jaši na bijelom konju, a na glavi mu je vijenac proljetnog poljskog cvijeća. U desnoj ruci drži čovječju glavu, a u lijevici mu je klasje.
Černobog
U slavenskoj mitologiji Crnobog (Zernebogh, Zlebog, Černobog, Crni bog) božanstvo koje je donosilo nesreću, zli bog, bog tame. O njemu je zapise ostavio kroničar Helmold. Helmold bilježi da Slaveni vjeruju da sve što je dobro dolazi od dobrog boga, a zlo od zlog (slavenski dualizam). Pa je prema nekim mitolozima u skladu s tim postojao i Bjelobog iako ga Helmold nigdje ne spominje. Bjelobog (Svjetlobog, Bilbog, Juterboh, Jutrobog, Bjelun) je vjerojatnije upotrebljavan kao jedan od epiteta nekom od visokih božanstava svjetlosti.
Banik
Duh iz istočnoslavenske mitologije. Boravi u prostorijama namijenjenim kupanju. Postojalo je vjerovanje da poslije svake tri grupe kupača i sam Banik pristupa kupanju i u tome ga nitko ne smije uznemiravati. Zato su kupači Baniku ostavljali malo vode. Mogao je predskazati budućnost. Često su ga posjećivali demoni šuma i vrazi.
Kikimora
Istočnoslavenski zao kućni duh koji se pojavljuje u liku malene žene. Kikimora se brine o domaćim životinjama. Neprijateljski je raspoložena prema muškarcima, a noću uznemirava djecu.
Baba Jaga
U slavenskoj mitologiji, Baba Jaga je čarobnica koja živi u šumi, u kolibi postavljenoj na kokošje noge. Ograda od ljudskih kosti i lubanja okružuje kolibu. Umjesto brave postavila je vilice oštrih zuba, kao ključ joj služi ljudska ruka. Baba Jaga proždire ljude. Najčešće je zamišljana kao ružna starica ogromnih grudi, slijepa ili slabog vida.
Lešij
LEŠIJ, LESOVIK, LESOVOJ, LEŠAK, LESNIK, LEŠI
Šumski duh, gospodar šuma i zvijeri. Pastir čije stado čine jeleni, košute, zečevi, koje čuvaju vukovi ili risovi. Obrazi su mu plavi, oči zelene, brada duga i zelena. Ponekad se ogrne u krzno, a neke legende ga prikazuju sa rogovima i kopitima. Lijeva cipela mu je uvijek na desnoj nozi, kožuh zakopčava na pogrešnoj strani. On nema sjenu, krv mu je plava.
Gerovit
je bozanstvo koje u sebi ima dvostruko znacenje-ono je istovremeno bog rata,srdzbe i bog mira.Predstavlja se sa oklopom i slemom,velikim macem po sredini,nekoliko manjih maceva sa strane,veliki stit sa dvoglavim orlem pri dnu,ali maslinova grancica i frula u levoj ruci!Posle rata,dolazi mir...
Stribog
je bio bog hladnih severnih vetrova,kao i bog lova.Verovalo se da on nadlece visoke planinske krajeve i citacu prirodu okuje u zimu i led.Predstavlja se sa krilima i lukom i strelama u ruci,tu je i orao i vetar koji je "vezan u cvor",lanci,ali i krst kao arhetipski simbol.
Radgost
slicno bogu Janusu,Radgost ima dva lica,jedno okrenuto ka gostu dok drugo gleda u domacina.Predstavlja se sa pogacom i soli za dobrodoslicu dragom(radom)gostu,secivom kojim se divljac priugotivila za trpezu i nesto sasvim neobicno-labudovi.Naime,prema verovanju starih Slovena,kao izraz dubokog postovanja prema gostu,domacin je pred njim iznosio spremljenog labuda,kao svojevrsni specijalitet.
Vesna
je bozanstvo koje se vrlo postovalo kod starih Slovena.Kao i Lada i Vesna se vezuje za prolece.Predtavlja se sa petlom koji kukurice i ispletenom vencu od cveca i lisca-simbol koji se dirktno vezuje za praznovanje Djurdjevdana i obicaj vezivanja vencica na kapijama srpskih kuca.
Vodena
je bozanstvo koje je stitilo i pomagalo ribolovcima i moreplovcima na njihovim putovanjima i pohodima.Telo ovog bozanstva je obelezeno krljustima,na rukama su mu peraja,u jednoj ruci trozubac a u drugoj ulovljena riba.Voden je predstavljen tamo gde su mu se vernici mogli neposredno obratiti-na pramcu,u camcu/brodu,sa svojom pratiljom,sirenom.
Što je hipostas?
Hipostas je – određena funkcija (uloga) u određenom intervalu vremena.
To je najbolje je objasniti analogijom. Čovjek i jest čovjek. Ali čovjek je uzeo plug – postao je orač, ne prestajući biti čovjek. Počeo je sijati – on je sijač, počeo je kovati – on je kovač, svira na gitari – on je gitarist, čita knjigu – čitač. Orač, sijač, čitač – to su hipostasi jednog te istog čovjeka.
Tako su i svi bogovi hipostasi Svevišnjeg. Razlika je samo u tome, što čovjek ne može istovremeno obavljati sto poslova i biti istovremeno i orač, i bravar, i pekar, dok Svevišnji može.
Što su subličnosti Svevišnjeg?
Svevišnji nije apsolutno dobro. On ujedinjuje sve: i dobro i zlo, i ljubav i mržnju, i život i smrt, i građenje i rušenje, i sve, što postoji, čitav svemir, sve bogove. On je apsolutan. On je iznad pojmova dobro i zlo. Dobro i zlo su za njega samo subličnosti, njegova sredstva upravljanja. Za Svevišnjeg zlo je neizbežan elemenat bez kojega nije moguć harmoničan razvoj. Ali on slijedi za odnosom dobra i zla i ciklično regulira to stanje.
Svi Bogovi – to su »ruke« ili »instrumenti« Svevišnjeg, pomoću kojih on upravlja tim svijetom. Ali te »poluge« nisu pasivne, one imaju vlastitu slobodu volje, one su subličnosti Svevišnjeg. Zato je nemoguće poklanjati se Svevišnjem, ne ukazujući put prema njemu, pošto to označava poklanjati se odmah svim bogovima, uključujući i Satanu (Sotoni).
Moguće je poklanjati se Svevišnjem samo konkretnim putem prema njemu, na primjer putem svijetlih Bogova: Svaroga, Peruna, Velesa.
Međutim, prema Svevišnjem je moguće ići i putem zla, putem đavla. A to znači gubiti svoju dušu, dobiti određenu karmu i odgovarajuće mogućnosti reinkarnacije.
Principijelno je važno što Svevišnji nije jedinstveni Bog, to je svevišnji Apsolut.
Jedinstveni Bog - to su lažne izmišljotine sotanista - jednobožaca, koji teže da od ljudi skriju znanja, da pokažu da je Bog jedan, nedjeljiv i da nema unutar sebe strukture. Svevišnji ima strukturu, i ljudima se daje mogućnost da iz te strukture izaberu bijele ili crne sile.
Jedinstvenim bogom sebe naziva đavo ili sotana, da bi od ljudi sakrio postojanje drugih svijetlih Bogova.
Triglav (mitologija)
U slavenskoj mitologiji Triglav je Trojedini Bog. Objedinjuje u jednu cjelinu tri hipostazije bića: Javu, Navu i Pravu. Triglav je oičenje prostora u kojem se nalazi i živi čovjek. Čovjeku se daje sloboda volje i mogućnost da sam bira svoj put – pravilan ili nepravilan.
Rod (mitologija)
Rod (analogija mu je Brahmi u hinduizmu) – u slavenskoj mitologiji prvobitno ispoljavanje Svevišnjeg Apsoluta, tvorca čitavog svijeta. Do njegove pojave čitav Svemir se nalazio u stanju »nepostojanja« (u hinduizmu to stanje se naziva Parabraman), to jest nije bilo ni bogova, ni materije, ni prostora, ni vremena, ni vidljivog ni nevidljivog svijeta.
Rod je dvospolni bog, koji ima u sebi i muški i ženski početak. Rod je otac bogova, Rod je i majka bogova. Zatim je Rod izdvojio iz sebe odvojen muški početak boga Svaroga i ženski početak boginju Ladu.
Iz svog lika Rod je izrodio boga sunca Ra. Rod je izrodio također i svetu Kravu Zemun i Kozu Sedun, i iz njihovih sisa se razlilo mlijeko i tako je nastala naša galaksija.
U astronomiji naša galaksija se naziva Mliječni put. Eto zašto se riječ »mliječni« u astronomiji ne objašnjava.
Rod je izrodio i Svjetsku Patku, koja je izrodila mnogo bogova – demona. Osnovna funkcija Roda je – rađanje. On sudjeluje u svim rađanjima, uključujući rađanje svakog čovjeka.
Odavdje potječu riječi: »roditelji«; »rodbina«; »Rodina« (domovina); »narod«; »priroda« (pri Rodu), »plodorod« (plodovi roda); »urod« (ljetina); »rodnik« (izvor); »poroda« (rasa); »vodorod« (vodik); »ugljerod« (ugljik); »kislorod« (kisik).
Kada se rađa čovjek, njegova namjena se upisuje u knjigu Roda. Ta knjiga se ne nalazi na jednom mjestu, ona je razdjeljena, ona je zapisana u samom čovjeku, u svakoj njegovoj stanici u vidu genetskog koda. Kada Rod za novorođenog čovjeka piše tu knjigu, polovicu genetske informacije uzima od oca djeteta, drugu polovicu od majke (genetičari to nazivaju nasljedstvom). A ponekad Rod dodaje nešto i od sebe (genetičari to zovu promjenljivošću). Kada se kod čovjeka pojavljuju pozitivne osobine, kojih nije bilo ni kod oca, ni kod majke, onda kažu: »To je od Boga« (a može biti i od đavla).
Ideja indijskog boga Brahme potječe iz ideje ruskog boga Roda.
Java (mitologija)
U slavenskoj mitologiji Java je realna hipostazija bića. Njeno oličenje je objektivan, ispoljen, vidljiv, realan, materijalni svijet, to jest ono što je izvan ljudske ličnosti. Odavdje potječu riječi: »javno«, »na javi«, »javiti se«, »javljanje«.
Morana (mitologija)
MORANA, MORENA, MARŽANA, MARANA, MORA, MARA, MARENA
U slavenskoj mitologiji, ime Morane je u vezi praindijske riječi "mara" što znači silom umrijeti. Naziv "morena" označuje strahotne sniježne lavine i ledenjake. Morana je boginja smrti i zime, pojavljuje se u raznim obličjima. Najčešći je lik lijepe djevojke crne kose i izuzetno bijele puti sa vučjim očnjacima i kandžama na rukama. Mnogi tumače da je njen drugi lik onaj Babe Ruge (Baba Jaga, Baba Zima), ružne stare vještice. Stari Slaveni su vjerovali da sve zimske nepogode, studen, snijeg, led i smrt dolaze od Morane, te su je prozvali boginjom smrti ljudskog, životinjskog i biljnog svijeta. U nekim slavenskim narodima postojao je običaj spaljivanja Morane ili Babe Ruge u znak da je zimska opasnost prošla. U Dalmaciji i Sloveniji taj se običaj i danas održava u obliku povorke maškara s lutkom Morane na čelu, koju se spaljuje u prisustvu mnoštva naroda. Moranina lutka je korištena u ritualima vezanim za umiranje i uskrsnuće u prirodi ili u dozivanju kiše. Kod Istočnih Slavena, Morana je boginja plodnosti, zaštitnica žena i ženskih poslova posebno predenja. Njen drveni idol postavio je knez Vladimir na brdu u Kijevu pored idola Peruna i ostalih bogova. Na sjeveru Rusije nazivaju ju i Mokuša i u legendama ju prikazuju kao ženu velike glave i dugih noktiju. Njen kult je, sudeći prema toponimima, bio raširen i kod Zapadnih Slavena.
Nava
U slavenskoj mitologiji NAVA predstavlja nerealan, nematerijalan, zagrobni, nevidljiv, hipotetičan svijet, uključujući lažnu hipostaziju bića.
Prava
U slavenskoj mitologiji PRAVA je potencijalno pravilna hipostazija bića. Prava je sustav sveukupnih zakona i pravila, koja je ustanovio Svarog, po kojima treba živjeti pravilan dobar čovek. Živjeti po Pravu – to znači pravilno misliti, pravilno govoriti i pravilno raditi. Odavdje potječu riječi »pravda«, »ispravan«, »prav«, »pravila«, »pravilan«, »pravedan« (pravilne vede).
Po mitologiji, termin Pravoslavlje je poganski termin kojeg su kršćani "ukrali" i koriste ga kao vuk ovčju kožu.
Pravoslavlje – to nije kršćanstvo, to je poganstvo. Kršćani su nepravilni ljudi, pošto su se predali prevarantskoj judokršćanskoj religiji, predaju sile svoje duše Crnom bogu i Sotoni.
Nia-Nya
U slavenskoj mitologiji, boginja poljskog panteona koji je rekonstruiran na temelju podataka iz djela Jana Dlugosza "Povijest Poljske" gdje je spomenuta kao boginja smrti o čemu se može zaključiti na osnovi korijena riječi- u ruskom "navy" znači smrt.
Domovoj
Kućni duh u mitologiji Istočnih Slavena. Domovoj je nastao od riječi dom. Bio je malo božanstvo i duh kuće. Često je nazivan djed ili gospodar kuće, Domovik, Djeduška, Starik, Khoromozitel. U srednjovjekovnoj Poljskoj zvali su ih i ubozi (priča iz 15.st). U legendama se pojavljuje u liku malog dlakavog starca, ponekad ima rep i rogove. Mogao je uzeti lik mačke, psa, krave, a rijeđe u zmije i žabe. Brine se o blagodati kuće, posebno o stoci što ga povezuje s bogom Velesom. Često se u kući mogao čuti Domovojev glas koji je zvučao kao jecaj, inače je bio blag i umirijuć. Opasno je bilo da ga ukućani vide. Raznim znakovima nagovještava nedaće i smrt. Njegova družica Domovika boravi u podrumu. Legenda o porijeklu Domovoja: dok je stvoritelj (Svarog) stvarao nebo i zemlju, jedan dio anđela pobunio se. On je pobunjenike prognao na zemlju, tu su se udomačili i postali kućna božanstva Domovoji.
Kupalo
U slavenskoj mitologiji, povezana je sa slavljenjem ljetnih solsticija u noći između 23. i 24. lipnja. Božanstvo uroda, obilja i veselja. U narodu su izrađivali i lutku (nazivanu Kupalo) od slame ili drveta, odjevenu u žensku odjeću koja je u svečanoj povorci donošena do rijeke i bacana u vodu ili u vatru. U tom običaju važnu ulogu ima kupanje, skakanje preko krijesa, pletenje ivanjskog cvijeća i bacanje cvijeća u vodu. Vjerovalo se da je ovo jedina noć u godini u kojoj paprat cvijeta i da taj cvijet ima magičnu moć. On tada može uništiti demone, podariti uspjeh ili veliko bogatstvo
Pokola
U slavenskoj mitologiji - zloduh podzemlja. U početku stari Slaveni štovali su pored raznih starih božanstava i posebno božansko trojstvo u sastavu boga Peruna, Potrimbe i Pokola. Ovo trojstvo štovali su pod starim dubovima u koje bi urezali likove navedenih bogova trojstva, a pred njima bi bili postavljeni žrtvenici na kojima su se polagale žrtve bogovima.
Svarog
Svarog je, prema ruskim legendama, bog vatre i neba, stvoritelj svega na nebu i zemlji, prvo božanstvo Sunca kod Slavena. Korijen svar- indoeuropski Sunce+ nastavak og (čert-og=dvorana, brl-og, vrtl-og). Prema tome Svarog znači mjesto Sunca, nebo, personificirano znači i samog boga neba, boga Sunca. Prema nekim povjesničarima on ima dva sina: Dažbog ili Dabog bog sunca (prema Ipatskim kronikama, pod 1114.god.) i Svarožić. Svarog je povezivan sa nebom, kovanjem željeza i vatrom. Uspoređuju ga sa grčkim Uranom i Hefestom (božjim kovačem). Prema ruskoj legendi Svarog je iskovao sunce i postavio ga na nebo. Kod Baltičkih Slavena značajno je obožavanje Svarožića- Radgosta. Titmar navodi da u Radgostovom hramu, kod Redarijana, između mnoštva idola bogova postoji i jedan pod imenom Zuarasici- Svarožić (bog vatre i domaćeg ognjišta) kojeg narod najviše štuje. Njemu su pridonošene žrtve- muškarci i domaće životinje. U hramu su uz idole čuvane i zastave koje su se iz svetišta iznosile samo u slučaju ratnog pohoda. Tada su ih nosili pješaci.Svarožić na glavi ima klobuk protiv žege, u desnoj ruci rog obilatosti, o lijevome boku mač, kojim je sjekao zloduha, jureći na svome konju.
Perun
Perun slavenski bog groma i munje (gromovnik) sličan Thoru u skandinavskoj, Donaru u germanskoj mitologiji, Parjanyu u indijskoj mitologiji ili Taranisu u keltskoj mitologiji. Perun je vrhovno božanstvo u partenonu slavenskih bogova.
Dzidzilelya
U slavenskoj mitologiji - boginja poljskog panteona, ona koja mazi djecu - božanstvo koje bdije nad djetinjstvom.
Dabog
U slavenskoj mitologiji Dabog je Svarogov sin. Prema ruskoj legendi on je Perunov sin, on je bog- sunce, gospodar zemlje. To je bog rata, plodan bog, bog koji daje bogatstvo, bog vratar podzemnog svijeta, bog dragih metala, bog rudnika. U legendama često se pojavljuje u obliku hromog vuka (vukovi- inkarnacija duša) ili kao hromi Daba. Pojavom kršćanstva pretvoren je u Sotonu. U nekim legendama Dabog je gospodar zemlje, protivnik božji, "car na zemlji". U nekim mitovima se, kao njegova, družica spominje Dajbaba ili Baba. Drevni idol Daboga stajao je na brdu u Kijevu, zajedno s idolima Peruna, Horsa, Striboga, Semargla i Mokoši.
Jarovit
Božansto zapadnoslavenskog panteona. Jarovit je uspoređivan s Marsom, bog rata, srdžbe, jarosti. Smatran je i božanstvom plodnosti. Korijen jar u Jarovitovom imenu znači nasilan. U Jarovitovom hramu u Wolgastu čuvao se štit koji su iznosili svaki put kad su molili za pobjedu u borbi. Štit je bio neobično velik i obložen zlatnim pločicama. Prolazeći kroz Wolgast, Oton Bamberški uočio je da narod slavi boga Gerovida noseći njegov idol potpuno pokriven zastavama.
Mokoš
U slavenskoj mitologiji povezivana je sa prirodnim ženskim poslovima posebno predenjem. Žensko božanstvo, boginja plodnost, zaštitnica žena. Zvana je Mati-Syra-Zemlya što bi u prijevodu predstavljalo plodnu Majku Zemlju. Ona striže ovce i prede vunu. Luta maskirana kao žena i posjećuje kuće obavljajući kućne poslove. Noću se ostavlja pramen vune kao ponuda Mokoši. Smatra se da je ona u početku imala ulogu kućnog duha. Mokoš je tamna kao što je i cna plodna zemlja. Po nekim slavenskim legendama ona je žena boga Svaroga. Na njen nagovor, Svarog je odlučio stvoriti na zemlji biće koje će izgledom biti kao on. Udahnuo je život jednom hrastu iz kojeg je nastao prvi čovjek, Mokoš je udahnula život drugom čovjeku i nastala je prva žena. Njen kip u hramovima je u sjedećem položaju kao i Svarogov. Na njemu su rezbareni razni predmeti iz domaćinsta i likovi žena. Njoj u čast prali su se kipovi i drugi idoli u vodi.
Svetovid
SVETOVID, SUVID, SVANTEVID, SVANTOVIT, SVENTOVIT, ZVANTEVITH
U slavenskoj mitologiji Svetovid, Swiatowit, Sutvid, Vid je povezivan je sa ratovima i proricanjem. Opisivan je kao četveroglavi bog čije su dvije glave gledale naprijed, a dvije natrag. Ovako udruženih glava, on može obuhvatiti pogledom sve strane svijeta (Svevid). Njegov konj bijele boje čuvan je u njegovom hramu i o njemu su se brinuli svećenici. Vjerovalo se je da Svantovid ratuje protiv neprijatelja jašući na ovom konju. Isti konj služio je i za gatanje. O Svantevidu su ovisili uspjesi ratnih pohoda, trgovačkih putovanja, bogatstvo žetve. U isto vrijeme on je držao jedan luk ili mač, kao simbol rata, i rog za piće. Svantevidu su prinošene životinjske žrtve. Baltički Slaveni su ga prihvaćali kao prvog ili najvišeg boga. Vjeruje se da je dolaskom kršćanstva Svantevid i dalje ostao u slavenskom narodu kroz lik svetog Vida
Veles
VELES-VOLOS-VOLOH
Slavenski bog stada, zemaljsko božanstvo vezano za vode i nizine. Obožavanje Velesa najduže se zadržalo kod balkanskih i karpatskih Slavena. Češki autor Tradleček (XV st.) spominje demona Velesa "vrag- Veles- zmaj". Perun i zmajoliki Veles su sukobljeni. Uzroci sukoba su Velesova krađa životinja, ljudi i žena gromovnika. Veles se skriva i pretvara u razne životinje i ljude. Perun prilikom tog dvoboja baca munje, razbija stijene. Rezultat te bitke su kiša i plodovi prirode. Uz kult Velesa vezane su maškare i vučari (oponašanje vukova). U folkloru slavenskih naroda zabilježen je običaj vezanja klasja u kojem glavnu ulogu ima žena koja veže klasje. Za tu ženu se u nekim krajevima govorilo da veže Velesovu bradu dok se u drugim krajevima govorilo da veže Perunovu bradu. U narodu je bilo rašireno vjerovanje da je tim činom žetva zaštićena od demona. Od tuda je i nastao izraz "puna šaka brade". Obožavanje Velesa najduže se održalo kod balkanskih i karpatskih Slavena. Nakon primanja kršćanstva, Veles je povezivan s kršćanskim svecima Vlahom i Blažom koji su zaštitnici stada i grla.
Lada (mitologija)
Lada je božica proljeća, ljubavi i ljepote. Živi u drugom svijetu zvanom Irij do proljeća kada se budi noseći sa sobom proljeće. U jednom ruskom mitu udana je za Daboga.
Hors
Istočnoslavensko božanstvo za koje se pretpostavlja da je forimirano pod utjecajima sa juga. Hors, kao i Dažbog, je božanstvo sunca. Njegov drveni idol se je nalazio u Kijevu uz idole Peruna, Dažboga, Striboga, Semargla i Mokoši. Etimologija imena boga Horsa nije određena, no možemo sa sigurnošću ustvrditi da Hors nije slavenska riječ. Horsovo ime dovodi se u vezu sa egipatskom riječju horz-hor (označavala jutarnje Sunce), perzijskom Khores i jevrejskim Cheres (phelvi khorsed) koje označava Sunce. U epu "slovo u polku Igorevu" spominje se Hors. Knez Vsevolod je bježao, prije nego su pijetlovi zapjevali, od Kijeva do Tmutorakana i presijecao put velikom Horsu. Prema tome, knez je stigao u Tmutorakan prije Sunčeva izlaska.
Jarilo
U slavenskoj mitologiji - personifikacija proljeća. Bog proljetne vegetacije i plodnosti. U jednoj priči on je sin Daboga i Lade. Na Ladinu zapovijed on otvara vrata neba i silazi na Zemlju donoseći proljeće, vraća se na nebo na kraju ljeta. Jarilo je mladić izuzetne ljepote, nosi krunu napravljenu od poljskog cvijeća i svežanj klasja u rukama. Postoji sličnost između bjeloruskog narodnog običaja Jarila i hrvatskog Jurjeva. Uspomena na Jarila sačuvana je u bjeloruskim proljetnim obredima u kojima je glavni lik, djevojka odjevena u bijelo sa cvijećem u kosi, jahala na bijelom konju. U Bjelorusiji je puk Jarila predstavljao kao mladog čovjeka sa bijelim plaštem koji jaši na bijelom konju, a na glavi mu je vijenac proljetnog poljskog cvijeća. U desnoj ruci drži čovječju glavu, a u lijevici mu je klasje.
Černobog
U slavenskoj mitologiji Crnobog (Zernebogh, Zlebog, Černobog, Crni bog) božanstvo koje je donosilo nesreću, zli bog, bog tame. O njemu je zapise ostavio kroničar Helmold. Helmold bilježi da Slaveni vjeruju da sve što je dobro dolazi od dobrog boga, a zlo od zlog (slavenski dualizam). Pa je prema nekim mitolozima u skladu s tim postojao i Bjelobog iako ga Helmold nigdje ne spominje. Bjelobog (Svjetlobog, Bilbog, Juterboh, Jutrobog, Bjelun) je vjerojatnije upotrebljavan kao jedan od epiteta nekom od visokih božanstava svjetlosti.
Banik
Duh iz istočnoslavenske mitologije. Boravi u prostorijama namijenjenim kupanju. Postojalo je vjerovanje da poslije svake tri grupe kupača i sam Banik pristupa kupanju i u tome ga nitko ne smije uznemiravati. Zato su kupači Baniku ostavljali malo vode. Mogao je predskazati budućnost. Često su ga posjećivali demoni šuma i vrazi.
Kikimora
Istočnoslavenski zao kućni duh koji se pojavljuje u liku malene žene. Kikimora se brine o domaćim životinjama. Neprijateljski je raspoložena prema muškarcima, a noću uznemirava djecu.
Baba Jaga
U slavenskoj mitologiji, Baba Jaga je čarobnica koja živi u šumi, u kolibi postavljenoj na kokošje noge. Ograda od ljudskih kosti i lubanja okružuje kolibu. Umjesto brave postavila je vilice oštrih zuba, kao ključ joj služi ljudska ruka. Baba Jaga proždire ljude. Najčešće je zamišljana kao ružna starica ogromnih grudi, slijepa ili slabog vida.
Lešij
LEŠIJ, LESOVIK, LESOVOJ, LEŠAK, LESNIK, LEŠI
Šumski duh, gospodar šuma i zvijeri. Pastir čije stado čine jeleni, košute, zečevi, koje čuvaju vukovi ili risovi. Obrazi su mu plavi, oči zelene, brada duga i zelena. Ponekad se ogrne u krzno, a neke legende ga prikazuju sa rogovima i kopitima. Lijeva cipela mu je uvijek na desnoj nozi, kožuh zakopčava na pogrešnoj strani. On nema sjenu, krv mu je plava.
Gerovit
je bozanstvo koje u sebi ima dvostruko znacenje-ono je istovremeno bog rata,srdzbe i bog mira.Predstavlja se sa oklopom i slemom,velikim macem po sredini,nekoliko manjih maceva sa strane,veliki stit sa dvoglavim orlem pri dnu,ali maslinova grancica i frula u levoj ruci!Posle rata,dolazi mir...
Stribog
je bio bog hladnih severnih vetrova,kao i bog lova.Verovalo se da on nadlece visoke planinske krajeve i citacu prirodu okuje u zimu i led.Predstavlja se sa krilima i lukom i strelama u ruci,tu je i orao i vetar koji je "vezan u cvor",lanci,ali i krst kao arhetipski simbol.
Radgost
slicno bogu Janusu,Radgost ima dva lica,jedno okrenuto ka gostu dok drugo gleda u domacina.Predstavlja se sa pogacom i soli za dobrodoslicu dragom(radom)gostu,secivom kojim se divljac priugotivila za trpezu i nesto sasvim neobicno-labudovi.Naime,prema verovanju starih Slovena,kao izraz dubokog postovanja prema gostu,domacin je pred njim iznosio spremljenog labuda,kao svojevrsni specijalitet.
Vesna
je bozanstvo koje se vrlo postovalo kod starih Slovena.Kao i Lada i Vesna se vezuje za prolece.Predtavlja se sa petlom koji kukurice i ispletenom vencu od cveca i lisca-simbol koji se dirktno vezuje za praznovanje Djurdjevdana i obicaj vezivanja vencica na kapijama srpskih kuca.
Vodena
je bozanstvo koje je stitilo i pomagalo ribolovcima i moreplovcima na njihovim putovanjima i pohodima.Telo ovog bozanstva je obelezeno krljustima,na rukama su mu peraja,u jednoj ruci trozubac a u drugoj ulovljena riba.Voden je predstavljen tamo gde su mu se vernici mogli neposredno obratiti-na pramcu,u camcu/brodu,sa svojom pratiljom,sirenom.
